Provolone je polutvrdi sir koji je nastao u južnoj Italiji, gde se i dan danas proizvodi u različitim oblicima : kruškastog u dimenzijama od 10 do 15cm, cilindričnog, ili kupastog. Danas je najpoznatija oblast za proizvodnju ovog sira deo severne Italije, tačnije Lombardija i Venecija.

Provolone je višenamenski sir, koji se koristi u kuvanim jelima, dezertima, pa čak i za rendanje. Njegova tanka, tvrda korica je zlatno žuta i sjajna, ponekad obavijena voskom. Provolone se proizvodi u nekoliko varijanti: dolce ili blagi provolone ima period zrenja od dva do tri meseca, blagog je diskretnog ukusa i presvučen je koricom od voska. On se obično koristi kao stoni sir. Stariji provolone, koga zovu pikant (piccante), ima period zrenja od šest meseci do dve godine. On je znatno tamnije boje, ima male šupljine po sebi i znatno je jačeg ukusa. Ta aroma se, pored dodatnog stajanja prilikom zrenja postiže i dodavanjem kozje lipaze u sir. U dolce provolone dodaje se teleća lipaza.  

Termin provolone (što znači velika provola, što je bilo prvobitno ime sira) pojavio se krajem XIX veka, kada je sir počeo da se proizvodi u regionima severne Italije, u dimenzijama u kojima se pravi i danas. Ovo je danas punomasni sir glatke teksture, koji se pretežno proizvodi u dolini reke Po, odnosno u Lombardiji i Venetu. Pravi se u različitim oblicima: kao velika salama promera 30, a dužine 90cm; kao lubenica, u formi kraće boce, ali i kao velika kruška, sa obaveznom ručkom o koju se kači. Prosečna težina mu je oko 5kg.

Od svih provolone sireva, jedino je Provolone Val Padana dobio žig o zaštićenom poreklu od Evropske komisije.

Mali diskovi provolone sira prečnika 10 do 15cm i visine 1 do 2cm, lokalno proizvedeni u Urugvaju i Argentini, se tamo, po tradiciji jedu pre roštilja. Provolone se ili stavlja direktno na roštilj na kamenčićima, ili unutar aluminijumskog tanjira i peče dok se ne otopi. Tako spremljena provoleta se jede u kombinaciji sa kimikuri marinadom za roštilj.

NAZAD